Turističko-informativni portal Posjeti.ba objavio je prilog o Deževicama. Prilog je pripremljen u suradnji s motelom "Lúka".

Malo seoce smješteno u dolini gordih planina, okruženo nadahnjujućom i netaknutom prirodom. Nije to jedno od onih sela, u koje dođete i ne osjetite živost i sretnete svega par ljudi. To je selo, u kojem često sretnete različite ljude, različite životne priče, razloge i potrebe dolaska. Nekako,  gledajući kroz prizmu prošlosti uviđamo, da je ovo seoce, uvijek bilo ono, u kojem je uvijek živo i nešto se događa.
Još početkom 15. stoljeća pominje se postojanje ovog sela. Spominje se da su Dubrovčani tada osnovali svoju koloniju u koju su često navraćali. Kao nijemi svjedoci tog vremena nalazimo nekropolu stećaka nedaleko od sela Deževice. Ovi kameni spavači danas su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine. Za vrijeme Osmanlija se nastavlja spominjati postojanje sela Deževice u službenim dokumentima kao mjesto na kojem je postojao manji franjevački samostan. Ukoliko potražite zapise Austro-Ugarske vidimo da se život i dalje nesmetano odvija na ovom području. Zaista je to selo, koje odolijeva vremenu i vladavinama sve do dana današnjeg.
Pored divne prirode i gostoljubivih ljudi ono što privlači veliki broj ljudi jeste svetište svetog Jakova Markijskog. Talijanski svećenik-franjevac koji je veiki dio svog života djelovao na području Bosne i Hercegovine i pomagao povremeno i danas se spominje i poštuje u ovom selu gdje je prema predanju dugo boravio. Prema predanjima većinu vremena je obitavao u maloj spilji izvan sela, skrivenoj u kamenitom brdu. 
U spilji se danas nalazi izvor vode koji opstaje kroz cijelu godinu ne presušuje i ne povlaći se. Izvor se simbolično naziva izvorom ili vrelom svetog Jakova. Svake godine nemali broj ljudi različitih nacionalnih i religijskih ubjeđenja, različitih rasa dolaze posjetiti spilju i izvor. Neki su tu zbog hodočašćenja, neki traže utjehu i mir, neki u obilasku zapanjive prirode a neki pak iz puke radoznalosti.
Ćut ćete ponekad ljude kako pričaju, kako su upravo na tom mjestu pronašli utjehu, olakšanje a neki pak i olakšali tegobe bolesti. Kako god, postoji nešto u ovom selu što se uporno opire vremenu i stoji i postoji, kao oaza u pustinji, neprocjenjivost netaknuta današnjim vremenom i problemima, kao inat prolaznosti vremena.