menu item
menu item
menu item jahanje
menu item
menu item
menu item
menu item
menu item
menu item
menu item
menu item kultura
menu item sport

Vjerski turizam

Vrelo Svetog Jakova Markijskog u Deževicama Nekoliko stotina metara od zadnjih kuća u Deževicama nalazi se špilja nepoznate dubine u kojoj je, po predaji, obitavao Jakov Markijski. Rođen je 1393. godine. U Peruggi je studirao pravo, a uzdržavao se instruirajući sina nekog plemića. Postao je državni činovnik, ali je, osjetivši redovnički poziv, postao franjevac. Cijenile su ga i rimski pape, a vrhovni poglavar franjevačkog reda za njega je napisao da je “ne samo u cijelom redu, nego u cijelom svijetu najslavniji propovjednik, a u redovničkom opsluživanju vrlo neporočan, koji je svojim naukom i primjerima obasjao cijelu Italiju, cijelu Ugarsku”.

Godine 1432. imenovan je vizitatorom bosanskih franjevaca te zadužen za provođenje vjerskih reforma u Bosni. Fra Jakov je, barem sudeći po narodnoj predaji, za mjesto rezidiranja odabrao Deževice, ali je, zbog nesporazuma s kraljem Tvrtkom II., vezanih za status heretika i status fratara, napustio Bosnu, proglasivši i kralja Tvrtka heretikom.

         Na nagovor pape Eugena IV., Jakov 1435. godine ponovno dolazi u Bosnu, gdje uskoro biva izabran za poglavara bosanske vikarije. Unatoč protoku vremena, uspomena na boravak fra Jakova u Deževicama ostala je pozitivna, trajna i jaka, pa je stoga 1899. godine, kad je župa Deževice obnovljena, proglašen njenim pomoćnim zaštitnikom.

Po narodnoj predaji, na mjestu sadašnjeg mjesnog groblja nalazila se crkva u kojoj je propovijedao, a još 1916. godine jedne su sarajevske novine zabilježile podatak da se na groblju, kad god se kopa grob, pronađe poneki predmet koji je pripadao crkvenoj građevini.

         Da se Jakov Markijski stoljećima štovao u Deževicama, pokazuje i zabilješka biskupa fra Nikole Ogramića-Olovčića iz 1674. godine u kojoj govori o tome.

Mnogi hodočasnici se umivaju u špilji, a voda se u bocama nosi kući. U špilju dolaze i nekatolici. Voda se naročito korisnom smatra kod bolesti groznice pa je jedan od naziva za vodu i Grozničavca.

         Posljednjih godina svetište je temeljito uređeno, a u Deževice je iz talijanskog gradića Monteprandona, rodnog mjesta Jakova Markijskog, donesen njegov kip i relikvije (ex corpore). Danas je Vrelo svetog Jakova jedno od najposjećenijih katoličkih hodočastilišta u BiH, što je posebno izraženo „mladim nedjeljama“ (nedjeljama nakon mladog mjeseca) od proljeća do jeseni, kad na ovo mjesto hodočasti i po nekoliko tisuća vjernika.

Svetište «Pod špiljom» Utemeljeno je u drugoj polovici 17. stoljeća, u vrijeme kad je Kreševom, a i širom okolinom, harala kuga. U špilji su dvojica kreševskih fratara, fra Franjo Gracić i fra Mato Nikolić, liječili oboljele od te opasne bolesti.

Svetište je vjerojatno nastalo u isto doba kad je u njemu djelovala 'ordinacija na otvorenom', i to zahvaljujući činjenici da su Gracić i Nikolić, uz liječenje, održavali i predavanja o prevenciji zaraze kugom te predvodili skupne molitve. 

Iz tog vremena potjecala su i tri 'kućna spomenika', koja su u svetištu stajala do kraja Drugog svjetskog rata, te Gospin kip, za koji se također pretpostavlja da je tu postavljen još u vrijeme Gracića i Nikolića. Godinama se već na blagdan sv. Ane u svetištu služi misa, a u godinama između Drugog svjetskog i posljednjeg rata svetište je to, uslijed tada prisutnog političkog sustava, prestalo biti. Obnovljeno je tijekom 1990. i 1991. godine, zahvaljujući donacijama iz Kreševa i iz inozemstva: dovedena je električna struja, dobavljen je kip, a svetište je ograđeno. Posljednjih godina svetište je dodatno uređeno.

Svetište u Jastrebineama Iako je kapela u Jastrebinama napravljena tek nakon posljednjeg rata, kao i pristupni put, te Križni put pored njega, hodočašćenje na to mjesto ima dugu tradiciju. Nekada davno, u vrijeme osmanlijske vladavine, na tom su mjestu, prema legendi, ubijeni svatovi i tu pokopani. Još otada katolici dolaze u Jastrebine, a u novije vrijeme, posljednjih desetljeća, tu je podignut i veći broj zavjetnih križeva.

Do kapele na Jastrebinama dolazi se s puta od Kreševa ka Vrancima, a svake prve subote u mjesecu, izuzev zimskih mjeseci, u Jastrebinama se služi sveta misa.

„Kreševski sveci“ Kad je, 1923. godine, započelo rušenje kreševske crkve (izgrađene 1854. godine), ispod ploča su nađene grobnice s ostacima tisuća pokojnika. Pred Gospinim oltarom, u lijevoj lađi, nađena su dva neraspadnuta tijela. Narod je, čuvši za to, odmah razglasio kako se radi o 'svetim tjelesima'. Zbog izgradnje crkve, tijela su prenesena u samostan, a, nakon što je crkva sagrađena, tijela su u sanducima prenesena u nju.

Godine 1961., kad je – zbog popuštanja tla pod njom – crkva morala biti ponovno građena, tijela su opet prenesena u samostan, a utvrđivanje detalja (čija su tijela, iz kojeg vremenskog razdoblja…) ostavljeno je za neka bolja vremena.

Tek nakon posljednjeg rata povjesničar dr. fra Ignacije Gavran je, proučavanjem dokumenata iz tog vremena, pronašao da se radi o dvojici bosanskih apostolskih vikara (biskupa) Kreševljaka, fra Mate Delivića (1666.-1740.) i fra Marijana Bogdanovića (1720.-1771. )

Ostaci još uvijek dobro očuvanih tijela položeni su u za to posebno izrađenu kriptu u studenom 2002. godine, a otad mnogi vjernici traže zagovor upravo na tom mjestu, pred tijelima svetaca koja su ostala čitava i nakon više od dva stoljeća od smrti.

Osim navedenih hodočastilišta, na kreševskom području postoje i brojni drugi vjerski objekti, a neki od njih odredište su hodočasnika u određene blagdane svake godine. Na Grad, gdje se nalazi spomen-kapela posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini Kosača, hodočasti se 25. listopada, na godišnjicu njene smrti, na Jelačke za blagdan sv. Petra i Pavla, u Deževice za blagdan Gospe Snježne, na Martinov greb na Bitovnji, gdje se održava tzv. „čobanska misa“, krajem lipnja, itd.

Osim objekata vezanih za katolike, tu su i vjerski objekti pripadnika islamske konfesije, među kojima se ističe Hadži Hasanova džamija, koja se u dokumentima prvi put spominje 1709. godine. Sadašnja kreševska džamija podignuta je nakon posljednjeg rata.

impressum

 

click logo    designer